Eto nam i kraja godine kada se podvlače crte, zbraja, oduzima, ocjenjuju planovi, procjenjuju uspjesi, donose nove odluke, želje...
Nekoliko entuzijasta, potpuno volonterski i u svoje slobodno vrijeme i sa svojim privatnim poznanstvima obavilo je dosta razgovara sa stanovnicima oba otoka, općinskim dužnosnicima, ministarstvima, Hrv. cestama, ljudima iz struke mostogradnje, ekonomistima…poslano je na desetak emailova….
I što se je dogodilo?
Vrlo malo (nije ništa, ipak se nešto piše, razgovara, razmišlja, motivira) , uglavnom pohvale, obećanja i moralna podrška. Postoje određeni planovi, nacrti, ideje, tuneli, ali ništa više od toga.
Opći je dojam, da postoji nezadovoljstvo u sadašnjoj vezi otoka s kopnom, ali ne postoji jedan stožer koji bi postavio jasan ekonomsko-politički cilj, pronašao i motivirao nekog investitora ili prikupio kritičnu masu ljudi i novca da se nešto ozbiljnije pokrene.
Najveća vrijednost dosadašnjeg rada vidim u otkrivanju nekih novih poznanstava, gdje sam se uvjerio da stvarno postoji volja , stručnjaka, političara, nekih ljudi na vlasti, ljudi s kojima smo osobno razgovarali, da se ipak nešto napravi. Želja tih ljudi je ista, imaju slične misli, neki su već ranije nešto pokušali te i dalje pokušavaju, ali jednostavno ponekad nešto iskrsne, te projekt ponovo završi u ladici i izgubi se početni zamah.
Tražili smo MOST i dobili ga - ali na političkoj sceni i vladi, nismo taj MOST tražili, ali kad je već tu, nekako se nadam da s ovim MOST-om (ne zastupam niti jednu političku opciju) možemo doći i do našega MOSTa Ugljan-Pašman-kopno!
